Autor članka:

mobster_1930

 
Kada pogledamo historiju developerske kouće Inifinity Ward (prije znan kao 2015) možemo vidjeti da su momci/ljudi veoma nostalgični na Drugi Svjetski rat (ako se to može nazvati nostalgijom), jer gledajući razne filmove tipa “Bridge on the river Kwai”, “A bridge too far”, “Saving Private Ryan”, “Band of Brothers” može se steći nostalgija na taj “kobni” vremenski period. A kada se tek počnu praviti igre poput Medal of Honor, Call of Duty, te kada se doživi finansijiski i poslovni uspjeh ogromnih razmjera, normalno da ce covjek koristiti provjeren recept (u ovom slucaju WWII), i da će praviti igre koje najbolje zna da pravi (opet igre na osnovu WWII).

Ovo je Infinity Ward prakticirao više od šest godina i imali su globalan uspjeh. Međutim, očigledno zasićeni tim, sami su sebi svjesno stvorili novi izazov – napraviti “non-WWII” igru. Kada bi me niko u sred noći probudio I rekao “MP40, MP44, Kar98, PPSh, Thompson, Mosin Nagant, Lee-Enfield, Sten, Bren itd.” – meni bi se u glavi stvorila slika Call of Duty logotipa I ikone u stilu zvijezdice. CoD4 : Modern Warfare ima težak zadatak – da potuče BF2, Armed Assault, Rainbow Six, Ghost Recon I ostale igre sličnog tipa. Trenutno najpopularnija igra u kojoj se “koriste” oružja sadašnjosti je nedvojbeno Battlefield 2.

Međutim, kada malo pogledamo kakva je to ustvari igra BF2, možemo vidjeti da je to igra koja nema nikako single-playera i one zaraznosti koje ima CoD. BF2 je masivan (u svakom smislu), mape su mu ogromne, igraču je data sloboda itd. CoD4: Modern Warfare, s druge tačke gledišta ima i jednostavan zadatak – prenijeti atmosferu prethodnika u novi vremenski period i dodati par inovacija. Svi se sjećamo iskrcavanja na Omaha Beach, pucanje po francuskim gradićima u Normadiji, ratovanja po snijegom pokrivenoj Belgiji, borbe na Kursku, prepucavanja po srušenom Stalingradu I sigurno nikad nećemo to zaboraviti. Sjećamo se adrenalina kojeg su svi CoD dijelovi pružali (i pružaju). Akcija, akcija, i opet akcija.

Predah minuta, akcija, akcija, akcija itd. Ovakav gameplay teško da bilo koja igra moze ponoviti. Sada opet ima težak zadatak CoD4 – da ponovi takav gameplay . Šta možemo predvidjeti u CoD4 : prema screenshotovima sam vidio da AKCIJE nece nedostajati. Toliko o mojim utiscima CoD fransize. Sada ćemo preći na tehničke stvari – grafiku i zahtjeve. Prema screenshotovima i trailerima, CoD nikad nije bolje izgledao. Na screenshotovima sam vidio velike količine kiše i nisam se mogao otrgnuti dojmu da su to fotografije prerađene u Photoshop-u (da je dodat efekat kiše).

Ako griješim, CoD4 će bez problema konkurirati trenutnom elitom u grafičkom svijetu igara, igrama poput Crysis-a, UT2k7 itd. Animacije izgledaju živahno, realno – jednom rječju, fenomenalno. High-tech oprema – night googles, moderna vojnička camo odijela (odijela tipa koja sada Amerikanci koriste u Iraku) daju CoD4 poseban šmek. Možda možemo malo Splinter Cell-a očekivati u novom CoD-u. U interview-ima Infinity Ward se hvalio realizmom. Mislim da se možete složiti samnom konstatacijom da su svi prethodnici bili – nerealni. Ubiti cca. 2000 nacistiskih vojnika i pritom ne doživjeti nikakve fizičke ozljede je sinonim za nerealno.

Nije mi zaista jasno šta pod “realno” misli Infinity Ward.  I u ovom CoD-u možemo očekivati timski rad sa A.I suborcima, možemo očekivati I vozila, te ono najvažnije – zabavu. Boljka najnovijeg CoD-a će zasigurno biti visoki hardverski zahtijevi. Ne sjećam se perioda u kome su igre ovako naglo postale zahtijevne. Sada odjednom morate imati SLI I Quad Core da bi uživali u igranju.

Nadajmo se da će i ovaj Call of Duty, kao i svi prethodni biti dobro optimizovan. Šta dalje reći, sa nestrpljenjem učekujemo izdavanje Call of Duty 4 : Modern Warfare-a, te se nadajmo da će ovo biti veliki hit, jer dosada Infinity Ward nije nikad pogriješio, pa ne vidim razlog zašto bi sada.